MISTERIOZNI DJEČAK

Dječak, 15-16 godina, kapom mu je prekrivena kosa kao da se skriva od nekoga i brišući suze skoro svakog dana kopa po kontejneru i traži nešto. Viđam ga već uzastopno nekoliko puta i posmatram ga s prozora.

Iz daljine je teško uočiti za čim traga i šta pokušava da vješto prikupi dok mu ponekad i ljudi i vremenske neprilike ometaju posao. Čovjek pomisli svašta, kao što se i meni desilo. U početku sam htjela da siđem, da mu dam par studentskih novčića što mi je ostalo ili pak odnesem hranu, jer njegovi postupci su mu govorili da je gladan i da samo muka moze natjerati čovjeka na takvo nešto.

I danas sam ga vidjela. Otkrila sam šta skuplja sasvim slučajno. Prije nego što sam njega uočila, vidjela sam psa koji obilazi oko istog kontejnera i traži hranu. Bili su praznici, ostalo mi je parče mesa pa sam odlučila da dam svoj zalogaj istom tom psu. Kada sam sišla pas je nestao, pa sam odlučila da ostavim kesu na vidno mjesto kako bi je pas što prije pronašao.

Vrativši se na istu lokaciju odakle posmatram šta se dešava oko mene i da li će pas izbiti odnekud, pojavljuje se isti dječak. Opet traga za nečim, osvrće se oko sebe, obilazi kontejner sa svih strana. Pogledom je našao i moju kesu, podigao je, pogledao i vratio na isto mjesto, ne uzevši ništa. Pomislila sam dobro je, ipak nije gladan.

Znatiželja me je toliko obuzela da sam u jednom trenutku počela i da ga fotografišem, ali mi savjest nije dozvolila da to uradim. Pomislila sam šta bi bilo da se ja nađem sutra na istom tom mjestu, pa sam odustala.

Saznala sam šta traži i šta skuplja. I danas je plakao dok je vješto prikupljao i slagao na mjesto pored kontejnera cvijeće koje je neko ostavljao skoro svaki dan. Da, cvijeće… a ja sam pomislila da je k'o zna šta. I htjela sam da prije vremena, ubijeđena u sliku koju sam na početku vidjela, objavim priču o tome koja bi bila laž.

A to se danas dešava. Vidimo samo ono sto želimo da vidimo, ne provjeravamo priču, ne trudimo se da saznamo, sudimo prije suda, puni smo predrasuda i nemamo osjećaja niti savijest da izvučemo pouku iz tuđih niti iz svojih postupaka. A pouku iz misterioznog dječaka izvucite sami…

SVIJEST MLADIH O VOLONTERIZMU I AKTIVIZMU

Odsustvo aktivnosti u razvoju zajednice i razvoju profesionalnih i socijalnih vještina slika su mladih Bosne i Hercegovine. Da li su tome krivi mladi, društvo ili država?

Koliko su mladi spremni da aktivno učestvuju i daju svoj doprinos društvu i državi putem omladinskog volonterizma i aktivizma odgovor je nedovoljno u odnosu na onoliko koliko bi trebalo. Mladi najčešće ne žele da volontiraju i nemaju razvijenu građansku svijest o značaju bavljenja aktivnostima od društvenog značaja.

Volontiranje kao izraz želje za učestvovanjem i pružanjem pomoći drugima ili doprinosa za dobrobit drugih pojedinaca i zajednice nije motivisano finansijskom zaradom i sprovodi se na dobrovoljnoj osnovi, odnosno bez prisile. Zahvaljujući volonterskim aktivnostima mladi mogu da steknu mnoštvo kompetencija neophodnih za razvoj ličnih potencijala koje nisu predviđene sistemom formalnog obrazovanja.

Iako volonterski rad nije plaćen, postojeća zakonska rješenja i ustaljena praksa u BiH pronalazi načine da zaslužnim pojedincima i organizacijama daju javna priznanja za doprinose ostvarene volontiranjem.

Jedan od zaslužnih pojedinaca je Borislav Đuric koji je između ostalog zahvaljujući volonterizmu izborio se sa rijetkom bolešću hemofilijom.

Volonterizam mi je pomogao da pobijedim bolest tako što me je izvukao iz uskih okvira koje mi je nametalo stanje u kojem sam se nalazio i zahvaljujući njemu srušio te okvire i prevazišao svoje kapacitete. Volonterizam je za mene učinio nešto u šta sam nisam vjerovao i nešto što su mi doktori govorili da je gotovo nemoguće.

Đurić dodaje da je volonterizam posebno bitan jer izgrađuje u čovjeku pozitivan stav prema životu, a samim tim i prema rješavanju određenih problema.

Rezultati istraživanja omladinskog volonterizma i aktivizma

Istraživanje o omladinskom volonterizmu i aktivizmu sprovedeno je u novembru 2013. godine anketiranjem 100 aktivnih mladih iz cijele Bosne i Hercegovine koji su učestvovali na Kampu omladinskih lidera na Jahorini.

Anketa je pokazala da 15% društva čine aktivni mladi, a da je 85% mladih u državi pasivno. Razlozi neaktivnosti mladih su bili nezainteresovanost (74%), pasivnost (71%) neinformisanost (55%) i predrasude (38%). Na pitanje da li je dovoljno nevladinih organizacija u BiH 75% ih je odgovorilo da jeste, gdje su mnogi rekli da je čak i previše.

Mladi prepušteni apatiji

O stanju apatije među mladima, odnosno gubitku zainteresovanosti za svijet oko sebe i sopstvenu sudbinu, odgovorio nam je psiholog Srđan Puhalo.

Ja mislim da je to prije svega opšte nepovjerenje u sve i svakoga. Ne vjeruje se političarima, institucijama sistema, ali ni nevladinom sektoru. Čini se da nema osobe i organizacije koja može da okupi i artikuliše nezadovoljstvo mladih. Stiče se utisak da taj neko mora biti bezgrešan da bi mu ljudi dali svoje povjerenje što je svakako nerealno i pogrešno.           
    
Omladinska politika u državi
                
Dokument Omladinska politika definisan Zakonom o omladinskom organizovanju postoji u Republici Srpskoj, ali problem nastaje pri implementaciji i realizaciji zadataka i mjera koji su precizirani akcionim planom provođenja omladinske politike. Većina aktivnosti se ne sprovodi, a mladi su kroz anketu obrazložili da je jedan od problema slab angažman mladih na tom polju i nedostatak novčanih sredstava.

Omladinske politike nisu u potpunosti koherentne sa prioritetima i problemima sa kojima se mladi susreću. Mnogo je propusta i potrebno je detaljno analizirati i definisati probleme mladih, te u skladu s njima ponovo formirati omladinsku politiku, rekla je aktivistkinja Jovana Vujasinović.

U Federaciji nigdje ne postoji zakonom definisan strateški dokument Omladinska politika, ali postoje programi i mjere koje bi trebalo da se bave mladima.

Država ne stimuliše aktivizam mladih

Omladinske organizacije se zbog pasivnosti mladih susreću sa problemom nedostatka aktivnih članova i prilikom organizovanja raznih aktivnosti problem je odziv mladih koji je često nedovoljan.

Mladi nemaju razvijenu svijest o vrijednosti učešća u civilnom sektoru o čemu nam je rekao više izvršni direktor Omladinske informativne agencije Jan Zlatan Kulenović.

Osnovni krivac je država jer nije kreirala ambijent u kojem će se vrednovati rad i angažman u civilnom sektoru niti stimulativne mjere koje bi bile uslov ili plus pri stipendiranju, pri upisu na fakultete ili plus u CV-u što imaju mnoge zemlje. Država nije pružila resurse da sam omladinski sektor bude razvijeniji i privlačniji mladima, nije priznala uopšte omladinski rad kao profesiju i nije omogućila kroz državne medije da se u dovoljnoj mjeri promoviše omladinski sektor i angažman mladih.

Kulenović dodaje da će broj aktivnih mladih biti jos lošiji ukoliko omladinske organizacije ne preuzmu odgovarajuću ulogu u lobiranju i zagovaranju da se što prije i što više investira od strane države u spomenute aktivnosti.

Da bi mladi dovoljno saznali čime se bave i šta rade nevladine organizacija anketom je utvrđeno da je najbolji način upoznati ih putem obrazovnih institucija (73%), medija (70%) i ličnim kontaktom (58%). 

Ono što je najviše potrebno ovom društvu je veći angažman mladih i veća zainteresovanost države za mlade kako bismo svi zajedno išli korak unaprijed i gradili bolju budućnost.

Profesionalna (dez)orijentacija

 

Vjerovali ili ne, u ovoj državi ono što je moguće – nemoguće je, a ono što je nemoguće – moguće je. Vaš kvalitet, trud, rad i talenat će da cijeni neko nekad i negdje, a vi se potrudite da izaberete pravi put do cilja, lakši i kraći ili teži i duži, vi odlučite.

Kada završite srednju školu, vi se odlučujete za fakultet. Većina mladih odlučuje upisati „bilo šta“ , po mogućnosti u Bosni i Hercegovini, samo da su što bliže familiji, drugarima, kući. To je naš mentalitet i čudan zakon prirode ljudskog bića. Kasno se osamostaljujemo i teško navikavamo na promijene, a slabo se snalazimo i u prostoru i vremenu.

Profesionalna orijentacija nije toliko bitna, pa možete tokom studija da vidite mnogo vaših kolega koji ne znaju zašto su upisali to što su upisali ili pak znaju, a i to je upitno. Svjedoci smo da imamo najviše nezaposlenih diplomiranih ekonomista i pravnika. I svake godine opet vidimo najviše nezaposlenih ekonomista i pravnika. Međutim, nisu samo oni nezaposleni. I studenti i koji su završili neke druge fakultete nemaju posla, nažalost.

E sad trebalo bi da postoji razlika između onih koji su upisali „bilo šta“ i onih koji su se profesionalno orijentisali prije nego što su upisali fakultet. Međutim u ovoj državi to više ne postoji. Kod nas to ovako otprilike ide :

Ja imam tetku. Tetka zna prijateljicu od žene jako bitnog političara. Ja ću tetki reći da ja planiram upisati ,,bilo šta“ koje istog trenutka postaje definisano ,,bilo šta“. Ona će reći prijateljici da provuče kroz uši ženi od političara da će meni trebati posao za četiri godine. Ona će mu reći, jer ne radi svakako ništa, osim što dobro živi, pa da je ne grize savjest što ne bi pomogla mladoj osobi. On će se nećkati u početku, međutim to će kratko da traje. Onda ću mu ja ponuditi keš ako bude potrebno, koji mi je jedna od mikrokreditnih organizacija srdačno odobrila, jer zna da ću biti super klijent. Kako i ne bih bila. Treba otplatiti pet godina kredita kad se zaposlim. Dobro njima, a meni će biti nakon pet godina i svima dobro.

Inače, Bosna i Hercegovina je vodeća zemlja u regionu, ali i u Evropi, po broju nezaposlenih, u kojoj stopa nezaposlenosti iznosi 44, 5 posto, kako stoji u službenim podacima Uprave za ekonomsko planiranje BiH. Zašto bi neko mislio na profesionalnu orijentaciju, ona je (ne)bitna.