Ne pitajte vise zasto vam mladi odlaze. Apatija se uvukla u ovdasnji narod. Jednoga dana i ja cu da odem jer hocu bolji zivot. I svima cu da pricam da sam zivjela u zemlji u kojoj nisam mogla ostvariti svoje snove, kao ni mnostvo mojih drugara ciji su ideali ubijeni!
Dok mladi u svijetu imaju sva moguca prava, mladi u Bosni i Hercegovini su zatrovani mrznjom, izolovani, odbaceni i sprijeceni da ista promijene u sopstvenoj zemlji.
Niko nas nije ucio da treba da se borimo za svoja prava, a i ona koja imamo su nam uskracena. Nemamo razvijenu kriticku svijest. Nametnute su nam granice, zatvoreni putevi unutar drzave, a otvoreni preko granice.
Sve ste smisljeno i planski odradili kada ste nas podijelili i onesposobili. Priznajte da ste to htjeli, stoko od politicara?
Manipulisete prosloscu kako vam je volja, pa je doslo vrijeme da mi odgovaramo za vase zlocinacke i nehumane poduhvate i budemo krivi za sve ono cega se i ne sjecamo.
Otkud vam pravo da ikome od nas namecete svoja shvatanja?
Otkud vam pravo da izbjegavate odgovore?
Otkud vam pravo da nam imenom obiljezavate sudbinu?
Otkud vam pravo da se igrate sa zrtvama i sve generalizujete?
Otkud vam pravo da vas izbor bude nase pravo?
Nije nacija ubila i masakrirala hiljade i hiljade ljudskih zivota. Valjda taj neko ima ime i prezime i ne zove se Srbi, Hrvati i Bosnjaci. Je li to tesko za razumjeti?
I sve dok se u ovoj zemlji istorija tumaci na tri razlicita nacina, ja necu moci normalno da zivim. Dugujete nam svima istinu, a ne lazi. I nikada se necu prikloniti nikome od vas i zbog toga cu vjecito biti stranac u sopstvenoj zemlji.
Jovana Kljajić 