IGRA (NE)RAZUMA

Ponekad čovjek odluta s pravog puta. Trenutak kad si slab, labilan i kada ne znaš šta želiš jer ono što želiš možda želiš sebično. Može da potraje dugo, zavisno od želje. Možda smo se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Ne idi za onim od čega strahuješ.  

Hodajući ukrštenim putevima konačno pronađoh pravi. Moj put. Strah me. Zastajem dok pravim prve prave korake, jer ih je toliko bilo pogrešnih. Niko ne može da te spasi do tebe samog. A ja sam mislila da može. Znaš da si u vrtlogu i da se daviš. Čudno, ali mi se sviđalo. Ne slutiš da te vrtlog proguta za čas. Koji su pravi odgovori, šta te koči da ih saznaš. Trebalo ti je dugo, znaš da si mogla bolje.

Sve je isto. Pitaš se koliko ih je bilo…Nemoj to da radiš. Uništiće te. Imaš ljubavi za sve, dijeli je. A ja to nisam radila, štedila sam se. Loše iskustvo, zar ne? Uviđaš li svrhu svog postojanja. Svi te guše i opterećuju. Svi žele da uzmu nešto što je tvoje, a šta ti time dobijaš i šta si naposljetku dobila. Trošiš se bespotrebno, progledaj. Kad ćeš da shvatiš da postoji mjesto i za nekog drugog.

Djevojčice, igraš se sa vatrom. Znaš li da ćeš se opeći?

Nisam razmišljala o tome. Rekla sam idi dok imaš snage i volje za borbu. Nemoj da se namećeš, eksponiraš. Nisi eksponat! Neka oni uvide tvoje vrijednosti. Ne žudi za onima koji te ne poklanjaju svu pažnju ovog svijeta. Požuda nikome nije donijela dobro. Igraš se s vatrom jer ti je stalo, a da li si se ikad upitala je li želja obostrana. Sačekaj, uspori, šta želiš? Sama biraš svoj put! Hiljade misli. Haos je riječ koja te najbolje opisuje. Jesmo li isti? Nismo! Niko nije isti. A da li smo zamjenjivi, to ćemo tek da vidimo. Okreni novi list. Nisi više djevojčica, sad si žena. Pomislih jača sam, bilo je i gorih stvari u životu. I jesam bila jača. Onaj trenutak kad se suočiš sa sobom. Tek tada prestaneš da analiziraš. Hm, analiza…sastavni dio mog života. Nikad više…

Ko zna šta sam željela. Ali to više nije ni bitno. Sada znam. Izađoh iz igre kao pobjednik. Da li je kasno, ne znam. Ma nikad nije kasno.

Priča koja ne počinje i ne završava na 8. Mart

Nedjelja ujutro. Odlazim u crkvu da se pomolim za zdravlje moje porodice i najbližih prijatelja. Pomislih u crkvi, sve manji broj vjernika. Kroz oltar dopire glas da je život mnogih izgubio smisao, da živimo po navici. Život od danas do sutra bez osmijeha, ljubavi i konkretnog cilja. Zaista je tako!

Na ulicama ruže raznih boja podsjetiše me da je danas nekima važan dan. Nekada davno , početkom 20. vijeka, zahvaljujući Klari Cetkin žene su dobile svoj dan – 8. mart. Isto koliko se divim njoj, vrijedna pomena je i Rosa Luxemburg koja se takođe žrtvovala za položaj svih, ne samo žena, a njena žrtva utoliko veća jer je isprebijana na smrt, a njeno tijelo bačeno u rijeku.

Pravo na dan žena, slobodnu ljubav, razvod braka i abortus su između ostalog prava za koja se Cetkinova zalagala. Drage dame i gospodo, dan žena nije priča koja počinje i završava na taj dan.

Kakav je vaš položaj?

Po odlasku iz crkve uviđam na ulici staricu koja prosi. U ruci mi ruža s kojom ne znam šta da radim, ali znam da će njoj izmamiti osmijeh na lice. Oči ispunjene radošću i tugom vratiše me u realnost. Ona se mrzne po cijeli dan da zaradi sebi koji dinar za život, dok mi okolo hodamo s ružama.

Preko 250 000 žena je u Bosni i Hercegovini nezaposleno, što je poražavajuće. Ove žene nisu ni pomišljale da će jedna ruža biti na slavu i čast njihovoj žrtvi, jesu li?

Zato se borite za svoja prava koja danas imate kao bake, majke, sestre i kćerke. Neka vas ovakav položaj ohrabri i ujedini. Svakodnevno se obrazujte i usavršavajte jer pod ruku sa znanjem ide i hrabrost za promjenu, akciju i djelovanje.

Sretan Vam 8. Mart!

Autor: Jovana Kljajić

SAMI ZAJEDNO

Šta nam je donijela neumjerena i nepravilna upotreba savremene tehnologije? Depresiju, otuđenje, nepismenost, neprijatelje, frustracije, glavobolju, bolest…


Razgovaram sa ugostiteljskim radnikom. 3G mi izaziva glavobolju, pa ga pitam koja je šifra. Klasično pitanje koje je očekivao. Kaže mi nema šifre. Kako nema čovječe, pitam u čudu. Svaki kafić ima wireless. Odgovara mi – Nije da nema, ali ti je ne dam! Zapostavićeš sagovornika. Svako ko dođe nakači se na internet. Ljudi su prestali da razgovaraju. To je tužno…

Nismo ni svjesni koliko smo se otuđili. Zajedno smo, ali smo sami. Svako je u svom virtuelnom svijetu. Ne prepoznajem svoje prijatelje i poznanike. Život nam se sveo na listanje naslova, šeranje, tvitanje, retvitanje, tagiranje, fotkanje, praćenje, lajkanje… Prestali smo da pričamo. Ne znamo da se izražavamo. Počinjemo sve više ličiti jedni na druge. Mrzim ovo vrijeme i sebe što sam postala rob savremene tehnologije.

Telefon, moj prijatelj ubica, počinje da mi smeta. Kako vrijeme prolazi, isti taj telefon me sve više frustrira. Želim da ugasim profil, ali ne mogu. Posao me veže za njega. Ko će voditi poslovnu stranicu, ko će zasititi svu onu kritički nastrojenu masu koja željno iščekuje nove informacije. Odjednom hiljadu odgovora zašto ne! Gdje sam ja u svemu tome. Gdje je moj život…

Sfera privatnog, poslovnog i društvenog života je pod uticajem virtuelnog. Virtuelni dominira i uz našu besprijekornu poslušnost uništava nas. Zaboravili smo da živimo. Sve nam je tako blizu, ali predaleko. Toliko informacija na dohvat ruke. Svaki dan se možemo obogatiti za novu informaciju, biti pismeniji, obrazovaniji. Klik nas dijeli, ali bitniji je like. E to je tužno!

Kome prodaješ sebe i koliko jeftino

To su djeca. Mi im pružimo sve i damo šansu da budu primjećeni. Stavimo im do znanja da su bitni i da bismo bez njih bili niko. Sa nedovoljno znanja i iskustva , uz novac i slavu, spremni su na sve. Imamo jeftinu radnu snagu, ljude koji su poslušni. Oni ćute i kada imaju nešto protiv. Ostavlja li vam se veći prostor za manipulaciju i napredak?

Mali broj njih će ikad shvatiti da ih koristimo za ostvarenje vlastitih ciljeva. Većina nas slijedi i ne odstupa od naših pravila. Takve čuvamo i pripremamo za buduće generacije. Oni su naše uho i oko za sve koji dolaze. U njih imamo povjerenje jer nas nikada neće izdati. Štaviše, bez nas bi bili niko.

Na ovakav način stvaramo ljude koji nemaju svoje ”ja”. To su naši produkti koje smo kupili za male pare i napravili po svom kalupu. Oni toga nisu ni svjesni. Oni će uvijek misliti da je taj nivo jedini kojem pripadaju i poštovaće to što imaju. Oni ne znaju za bolje, pa se i ne trude. Oni su naša budućnost!

Ako se pak desi da nam se neko od njih usprotivi i zatraži bolje, bićemo spremni da ga pustimo uz poruku – Nigdje nećeš naći bolje! To je naša politika i dugoročno ispiranje mozga dovoljno da se malo ko usudi da ode.

Razmislite koliko poznajete ljudi koji koji su uz nedovoljnu obrazovanost i za male pare prodali sebe, ili ste možda čak jedni od njih???

Stranac u sopstvenoj zemlji

Ne pitajte vise zasto vam mladi odlaze. Apatija se uvukla u ovdasnji narod. Jednoga dana i ja cu da odem jer hocu bolji zivot. I svima cu da pricam da sam zivjela u zemlji u kojoj nisam mogla ostvariti svoje snove, kao ni mnostvo mojih drugara ciji su ideali ubijeni!

Dok mladi u svijetu imaju sva moguca prava, mladi u Bosni i Hercegovini su zatrovani mrznjom, izolovani, odbaceni i sprijeceni da ista promijene u sopstvenoj zemlji.

Niko nas nije ucio da treba da se borimo za svoja prava, a i ona koja imamo su nam uskracena. Nemamo razvijenu kriticku svijest. Nametnute su nam granice, zatvoreni putevi unutar drzave, a otvoreni preko granice.

Sve ste smisljeno i planski odradili kada ste nas podijelili i onesposobili. Priznajte da ste to htjeli, stoko od politicara?

Manipulisete prosloscu kako vam je volja, pa je doslo vrijeme da mi odgovaramo za vase zlocinacke i nehumane poduhvate i budemo krivi za sve ono cega se i ne sjecamo.

Otkud vam pravo da ikome od nas namecete svoja shvatanja?
Otkud vam pravo da izbjegavate odgovore?
Otkud vam pravo da nam imenom obiljezavate sudbinu?
Otkud vam pravo da se igrate sa zrtvama i sve generalizujete?
Otkud vam pravo da vas izbor bude nase pravo?

Nije nacija ubila i masakrirala hiljade i hiljade ljudskih zivota. Valjda taj neko ima ime i prezime i ne zove se Srbi, Hrvati i Bosnjaci. Je li to tesko za razumjeti?

I sve dok se u ovoj zemlji istorija tumaci na tri razlicita nacina, ja necu moci normalno da zivim. Dugujete nam svima istinu, a ne lazi. I nikada se necu prikloniti nikome od vas i zbog toga cu vjecito biti stranac u sopstvenoj zemlji.

KO SE KITI ATENTATOM

Dijalog koji slijedi je parodija na sliku današnjice, izmišljen je i nema nikakve veze sa stvarnim likovima. Nastao je posredstvom događaja koji prethode obilježavanju 100-godišnjice atentata. 

Franc Ferdinand: ,,E moj Principe, što me ubi bolan?”

Gavrilo Princip: ,,Da nisam ja tebe, ti bi mene. Sad znaš da je bilo iz principa. Eto i spomenik sam konačno dobio, ne jedan, već dva.“

Franc Ferdinand: ,,Dobro, i ja sam hostel u srcu Sarajeva. Čekam da i mene spomenu sutra na 100-godišnjicu atentata. Reče Incko još u aprilu da nema para za moj spomenik, a i neki se pobuniše kad su čuli da će mi se dići…spomenik.“

Gavrilo Princip: ,,Još me pitaš što sam te ubio. Znao sam da će neko od tvog imena profitirati. A oko mene neki park, 350 000 KM se uložilo da se djeca igraju. Kaže Radmanović da me se sjeća s ponosom i svih mladobosanaca. Ja se nešto ne sjećam da sam ga ikad upozn'o!”

Franc Ferdinand: ,,Ma neka si me i ubio, znao si ti dobro gdje je trebalo sasjeći. Nego, mene nešto drugo brine. Ko se kiti ovim atentatom?“

Gavrilo Princip: ,,Svi sem naroda. Kitio bi se i ti da je izborna godina.“

Franc Ferdinand: ,,Pa zar se još nisu dozvali pameti?“

Gavrilo Princip: ,,Tuga Ferdinande…nisu ni nakon 100.“

Prođoh Bosnom, a ne entitetima

Isto kao što sada poplavljena mjesta Bosne i Hercegovine zaudaraju, tako nam je godinama zaudarala politika. Izdala nas je i kada je najgore. Izdali su nas njeni sinovi. Nesreća koja ne pita ni ko si, ni odakle si, važno je samo jedno – kakav si čovjek.

Strahote koje su ljudi poplavljenih područja preživjeli teško će ko moći nadomjestiti. Imam dvadeset dvije godine i moj vršnjak iz Doboja je imao slom živaca prilikom udara talasa na njegov dom. Pruža mi ruku i pita kako se zovem. Ista scena se ponavlja nakon pet minuta. Prilazi mi kao da me nikad nije upoznao. Njegov otac mi kaže da ne brinem, u nadi da će mu sin biti dobro. Ovo je samo jedan slučaj za koji ja znam, a koliko ih je tek takvih.

Nepodnošljiv vazduh zaudara sa svih strana. Rijeke su ostavile trag užasa i nedaće. Pogodi nas tuga gora od rata i sada se spašava sve što se spasiti da. Mi smo brod koji je godinama čekao naredbu da se iskrca, ali niko nije slutio da naredba neće biti potrebna. Za tren smo potonuli i desilo se čudo. Čovjek se okrenu čovjeku.

Šapnula je Drina Savi
jednu priču o poplavi.
– Rešila sam, Savo, sestro,
da se vrati sve na mjesto.
Izliću se iz korita,
potopiću polja žita.
Puteve ću potopiti
i krovove sve prekriti.
Da podsjetim srca mnoga,
šta je bratstvo,
šta je sloga.
I granice izbrisaću,
da izmirim srpsku braću.
Jer tek onda kad izgubi,
brat će s bratom da se ljubi.
Brat će brata da pomaže,
brat će s bratom da se slaže.
I saznaće srca mnoga
za jednoga oca – Boga.
Da se njemu oni mole
i Hrvata, brata vole.
Da poteku sa usana
molitve za muslimana.
I da vole braću borce,
Makedonce, Crnogorce.
U molitvi svak pomene
braću našu, sve Slovene.
Da se brat sa bratom druži,
prijateljsku pomoć pruži.
U nevolji da se sjete
jedan drugom da dolete.
To su, Savo, želje moje,
da se vrati sve na svoje –
Drina reče, pa poteče.
Pričekaj me, Drino, vodo,
poći ću i ja sa tobom.
Potecimo mi zajedno,
neka budu svi k'o jedno.
Nek nauče da se vole,
Bogu ocu da se mole.
Nek se seti brat svog brata,
da ne bude više rata.
U nevolji braća
Nemoj kleti, suze liti,
moralo je tako biti
Morale su rijeke reći
da nam nema niko preči.
Drini je i Savi žao
što postasmo narod zao,
što udari brat na brata,
zatvori mu svoja vrata.
I nebo je bilo tužno,
pa nam posla vrijeme ružno,
posla kiše kao suze,
pa živote neke uze.
Kad nevolja pogodi Srbiju,
počeše da tešku bitku biju,
a i Bosna poče da se davi,
ko Srbiju i Bosnu da brani?
Hrvatska se odmah tada javi,
u pomoć krenu da braću izbavi,
jer niko im od njih preči nema,
krenuše da brane bez problema.
Braća Makedonci i braća Crnogorci,
pokazaše kao pravi borci,
i Slovenci pomažući braću
pod parolom “šta god treba daću”.
Gledajući na sav jad i tugu,
nevolja nas podsjeti na Jugu,
podsjeti na neke lijepe dane,
kako braća svoju braću brane.(Autorica: Miljana Stević)

Ne dozvolite bar sada da nas zavaraju oni koji su nas godinama krali, lažno obećavali i doveli do bijede. Nanijeli su nam zlo podjelama, a to se najviše sada osjeti. Zašto se Mustafa iz Olova čudi kada Jovana kaže da je došla da mu pomogne? Zašto se Drago iz Doboja čudi kada čuje da je Ermin došao da mu pomogne? Čik pogodite. Javni servisi će vam dati odgovore. Njihova pomoć je bezvrijedna i kratko će trajati. Ubrzo ćemo kao i oduvijek biti prepušteni sami sebi. U ovim najtežim danima čovjek je naš najbolji i jedini drug!

ŠTA NAS ČEKA NAKON POPLAVA

Zbog velikih količina padavina na području cijele Bosne i Hercegovine proglašeno je vanredno stanje. Posljedice poplava su velike i nakon povlačenja vode stanovništu prijete rizici od mnogih zaraznih bolesti. Instituti za javno zdravstvo poručuju na koji način stanovnici mogu da se zaštite od bolesti i opasnosti uzrokovanih poplavama.  

Stanovništvo Bosne i Hercegovine mora biti spremno na pojavu velikog broja komaraca, glodara i zmija koji prenose uzročnike raznih oboljenja. Zagađenom vodom i hranom prenose se crijevne, kožne i parazitarne zarazne bolesti. Opasnost predstavljaju srušene električne instalacije, vodom namočene električne utičnice, prekinute plinske cijevi i veliki komadi krhotina, te je potrebno zaštiti se od povređivanja. Najosjetljivije grupe stanovništva izložene najvećem zdravstvenom riziku su djeca, trudnice, hronični bolesnici i stariji ljudi.

KAKO SE ZAŠTITI

Vodu sa  slavina, individualnih bunara ili izvora ne treba piti dok se voda ne ispita i dok se ne daju odgovarajuće preporuke. Preporučuje se da se konzumira flaširana voda. Prokuhavati se može samo voda koja je mikrobiološki zagađena. Ako je voda zagađena hemikalijama, prokuhavanje je neće učiniti prikladnom za piće i takva voda se ne smije koristiti.

Higijenski neispravna voda se ne smije upotrebljavati ni za pranje suđa, zuba, lica, ruku, pranje i pripremu namirnica i pravljenje leda. Neophodno je održavanje lične higijene, naročito često pranje ruku sapunom (prije jela, nakon korištenja toaleta, nakon čišćenja naplavnog otpada i nakon rukovanja predmetima koji su došli u kontakt sa naplavnom ili kanalizacijskom vodom). Posebnu pažnju treba obratiti na čistoću ruku kod djece i starijih osoba. 

Ako dođe do povređivanja, važno je znati da se otvorene rane moraju očistiti i zaštititi flasterom ili zavojem, kako bi se spriječila infekcija, te da se mora spriječiti kontakt rane sa nečistom vodom. Nekada je potreban i dodatni tretman (npr. vakcinisanje protiv tetanusa), a ljekarsku pomoć je obavezno potražiti ako se pojave crvenilo, otok ili gnojni iscjedak na rani. Ljekarsku pomoć treba potražiti i u slučaju pojave mučnine, povraćanja, slabosti, proliva, povišene temperature itd. 

Nakon poplava, pored mjera zaštite koje se provode za vrijeme poplave, potrebno je provesti i mjere sanacije objekata i područja koja su bila pod vodom. Držati se što dalje od oborenih električnih vodova, a njihovu lokaciju prijaviti elektrodistribuciji. Prijaviti eventualna oštećenja plinovoda i plinskih uređaja i ne koristiti ih dok se ne poprave. Neophodan je pregled instalacija za dostavu plina i električne energije od strane kvalifikovanih stručnjaka. 

Od komunalnih preduzeća tražiti uslugu čišćenja oštećenih septičkih jama i ispiranje kanalizacionog sistema.  Zbog mogućnosti miješanja sa kanalizacionom vodom, obavezno je čišćenje (vrućom vodom i deterdžentom uz obavezno korištenje gumenih rukavica)  i dezinfekcija zidova i podova prostorija u koje je dospjela poplavna voda. 

Baciti zagađene predmete i materijale koji se ne mogu očistiti i dezinfikovati. Odjeću i obuću očistiti i oprati, a dječije igračke oprati i dezinfikovati.

Baciti svu hranu koja je došla u direktan kontakt sa poplavnom vodom, kao i svu kvarljivu hranu koja je stajala duže od 4 sata na temperaturi većoj od 5º Celzijusa. Očistiti radne površine i pribor za jelo i kuhanje.

Izbjegavati vožnju automobilom zbog mogućeg oštećenja cesta u poplavljenom području. 

 

(Izvori: Institut za javno zdravstvo RS i Zavod za javno zdravstvo FBiH)

APEL I SMJERNICE ZA POMOĆ STANOVNIŠTVU BiH

Veliki broj stanovnika Bosne i Hercegovine nema više miran san. Zbog poplava uništeno im je sve što su godinama stvarali i gradili. Ostali su bez krova nad glavom i trenutno nemaju od čega da žive. Budi čovjek i pomozi im da prežive tako što ćeš dati svoj zalogaj njima. Ako ti nemaš, zamoli nekog ko ima bilo šta od neophodnih stvari i hrane da pomogne ugroženom stanovništvu ove države!

Neophodne stvari su dvopeci, krekeri, paštete, konzervirana riba, mesni naresci, sporokvarljive namirnice, baterije, lampe, deke, jakne, vreće za spavanje, majice, čarape, donji veš, higijenske potrepštine…(i sve što misliš da bi tebi moglo zatrebati u ovakvoj situaciji)

SARAJEVO

• Centar za promociju civilnog društva – Gradačačka bb, kod Malezijskog mosta(svakog dana osim nedjelje, 9-15h, do 22. maja)
• Prostorije FK Sarajevo (prostorije kluba)
• Stadion Grbavica (subota)
• Navijači Želje: U subotu u 13:00 (jedan sat prije finala kupa) na zapadnoj tribini stadiona Grbavica bi ga u skladu sa svojim mogućnostima hrane, topline, odjeću, deke i ostale potrepštine za ugrožene građane.
• Art kino Criterion, 16.5. od 13h onda 19h u Kriterionu (Obala Kulina bana 2)
• Filozofski fakultet – soba 10 (10-16h)
• Caritas BK BiH, ul. Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka 6, 10 – 18h odnosno 24/7 kontakt 063 690 456
• Kafe Shatro (Papagajka) 13h: Petak, 16.5., sve što se prikupi nosi se u CPCD
• Karate klub Bushido
• Fakultet islamskih nauka
• Veterinarski fakultet
• Pomozi.ba (Azize Šaćirbegović 48, pored Robota Hrasno i Azići 12, Ilidža)
• Bosanska kafana Miris Dunja Sarajevo Baščaršija, Čizmedžiluk br. 9
• Centar za Zdravo Starenje Novo Sarajevo, Azize Šaćirbegović 96
• Prostorije Radija OTVORENE MREŽE,  ul. Hamdije Cemerlica 21, kontakt telefon: 033/664 403
• City Radija Sarajevo, ul. Zmaja od Bosne 52, kontakt telefon: 033/727 000
• Prostorije televizije PINK BH, Trg Solidarnosti 10, Alipasino polje
• Organizacija studenata ELSA: Svakog radnog dana od 12 do 15h na Pravnom fakultetu, u prostorijama Organizacije studenata ELSA Sarajevo (Obala Kulina br.7, Sarajevo, prvi sprat, kancelarija drugog).
• Zgrada Ujedinjenih nacija (iza Importanne centra) od danas do 21. maja od 8 – 18 h.
• Svaki Crveni krst/križ u zemlji..

BANJA LUKA

Crveni krst BL i Udruženje građana oboljelih od limfoma SAGA,  svakog radnog dana od 8 – 20 časova u prostorijama Crvenog krsta, ulica Mladena Stojanovića bb preko puta parka Mladen Stojanović u Banja Luci. 051/301-065 i 051/301-072 info broj udruženja SNAGA: 065/725-182

Udruženje Nova generacija stoji na raspolaganju za smještaj porodica sa djecom čiji su domovi poplavljeni. Za sve informacije molimo vas da pozovete dežurni telefon 065 477 443. Molimo i sve građane i građanke koji/e mogu i žele da pomognu donacijom hrane, garderobe, deka i ostalih stvari koje smatraju da su od pomoći da također pozovu isti broj!

VOGOŠĆA

Motel Bešlić:  Ugroženi stanovnici  Vogošće smješteni su u motelu Bešlić. Tu su smještene i bebe, a ljudi koji su došli iz kuće nisu donijeli ništa. Punkt za prikupljanje pomoći je ispred zgrade opštine Vogošća, Jošanička 80. Potrebna hrana, voda flaširana, sve ostalo relevantno, garderoba za djecu uzrasta od 2 mjeseca do 9 godina.

ZENICA  

Mašinski fakultet u Zenici,od 10-15 sati, 16.5. Najpoželjnija suha hrana i hrana za bebe u pakovanjima koja mogu pokisnuti, a da ne prokisnu. Crveni križ Općine Zenica u stalnom dežurstvu, Kulin Ban 28E, Zenica , 032 404 905, 032 401 483, 032 244 472

ZAVIDOVIĆI

Crveni krst Zavidovići u stalnom dežurstvu, ali zbog poplave njihovih ureda, stvari se prikupljaju u Prvoj osnovnoj školi u Zavidovićima. Sve dodatne informacije možete dobiti tako što ćete kontaktirati sekretara Crvenog križa Nijaza Mačka na broj 061 166 33O.

BIHAĆ

Udruženje ABC: 16. i 17.05.2014. u prostorijama Udruženja ABC na adresi Bedem bb (pored javne kuhinje Merhamet) od 11 do 16 sati. Sve prikupljenje stvari će u nedjelju (18.05.2014.) biti transportovane u Doboj i okolna ugrožena područja.

MOSTAR

Crveni krst / križ, 16.05.2014.

Forum žena SDP-a: U prostorijama SDP-a u Cernici već u ovim trenucima otvorena su vrata za sve one koji žele i mogu donirati konzerve, vodu, odjeću, ali i novčanu pomoć. Forum žena SDP-a će svu prikupljenu pomoć uputiti Crvenom križu koji će u ponedjeljak proslijediti prikupljena sredstva prema bh. gradovima kojima je pomoć najpotrebija. (Adresa: Podharem 2, 88000 Mostar Telefon/Fax: 036/556-381, 556-380)

 LJUBUŠKI

Udruga mladih “Agape”: Nema lokacija, dostupne su ove informacije. Kontaktirajte nas u inbox ili na sljedeći broj mobitela: +38763501718 Račun kod Unicredit banke:3381602285440951 – za konvertibilne marke. SVRHA: ZA ŽRTVE POPLAVA Za uplate iz inozemstva: SWIFT: UNCRBA 22IBAN: BA39 3381 6048 8544 1367”

CAZIN

Prikupljanje pomoći u prostorijama Crvenog Krsta

Budimo humani i pomozimo jedni drugima! 

(NA)UČI DA PLIVAŠ

Od trenutka kada čovjek želi da napravi veliku promjenu, a pri tom se ne libi usuditi na nemoguće, on nailazi na probleme i otpor. Susreće se sa osudom, strahom, pritiskom. Društvu je strano kada neko iskoči iz okvira, pa se otvaraju razna pitanja zasnovana dugogodišnjim robovanjem predrasudama i stereotipima.

Gdje povući liniju između slobode izražavanja, slobode mišljenja i prava da se ne bude diskriminisan.Ako se većini ljudi ne dopadaju nečiji stavovi, to ne znači da treba da budu potisnuti.

U nezdravoj sredini i društvu podložnom manipulaciji je teško istjerati pravdu i doći do odgovora. Ali šta znači biti drugačiji i koliko je danas poželjno iskočiti iz okvira? Gubimo li svoje „ja“ priklanjajući se većini? Ima li šanse da bosanskohercegovačko društvo korača naprijed bez razmišljanja o granicama koje nameće sistem? Konstantno ponavljamo sebi pitanja na koja ne treba da tražimo odgovor. Odgovori su oko nas. Treba znati, otvoriti oči i misliti.

Većina osuđuje druge bez potkrijepljenih dokaza i argumentovanih činjenica ma šta god uradili. Tako nas uče od malih nogu i mi ne znamo za drugačije, sve dok ne počnemo razmišljati. A razmišljati je ponekad jako težak i dug proces.

Demokratija dozvoljava da se glas ljudi čuje, ali glas s pečatom ispravnog kursa. Ono što nije u interesu vladajućeg poretka, mora da se kontroliše. Zbog toga što demokratskoj državi nedostaje mogućnost da osigura poslušnost silom, misli mogu efektivnije dovesti do djela. Zato je potrebno kontrolisati ne samo šta ljudi rade, već  i ono što misle.

Ali šta biva sa onima koji ne žele ničiju kontrolu, koji se ne vode pravilima koja im je neko nametnuo, već razmišljaju zašto bi se vodili tim pravilima. Ako se naša sloboda mišljenja rukovodi tuđim pravilima, onda ne možemo reći da smo slobodni. Mi prečesto služimo kao dobrovoljni i svjesni instrumenti ispiranja mozga pod slobodom. Zato je za one koji tvrdoglavo traže slobodu najvažniji zadatak da razumiju mehanizme i praksu indoktrinacije.

Uzmite kao primjer osobu koja je mlada, puna entuzijazma, želi da izgradi karijeru, osnuje porodicu itd. Zvuči idealno, ali često ne ide idealnim tokom. Država guši, društvo sputava, sredina ograničava, a vrijeme prolazi. Treba da dokažete da ste nekome potrebni, a ne oni vama. Da ste jedinstveni, posebni, drugačiji. Da imate svoje „ja“. Ali pogledajte šta se onda dešava. Kad izgradite sebe kao ličnost, bez da se povinujete vladajućoj strukturi, postaćete nepoželjni i opasni po zajednicu. Zašto? Zato što ste drugačiji, ne uklapate se u sistem. Sistemu su potrebni poslušni podanici. Sistem ne trpi ljude kojima ne može manipulisati, niti one koji su shvatili kako funkcioniše sistem.

Potom dolazimo do drugog momenta kada gubimo osobu koja vrijedi, koja svojim primjerom podstiče druge na razmišljanje, promjene, rad i konkretna djela. Ta osoba u moru pliva sama i nema većinsku podršku, premda je zdrava i osviješćena.

Jake individue će se snaći. One se uvijek snađu i pronađu izlaz. Ali šta biva sa onima koji još nisu naučili kako se pliva…