Nedjelja ujutro. Odlazim u crkvu da se pomolim za zdravlje moje porodice i najbližih prijatelja. Pomislih u crkvi, sve manji broj vjernika. Kroz oltar dopire glas da je život mnogih izgubio smisao, da živimo po navici. Život od danas do sutra bez osmijeha, ljubavi i konkretnog cilja. Zaista je tako!
Na ulicama ruže raznih boja podsjetiše me da je danas nekima važan dan. Nekada davno , početkom 20. vijeka, zahvaljujući Klari Cetkin žene su dobile svoj dan – 8. mart. Isto koliko se divim njoj, vrijedna pomena je i Rosa Luxemburg koja se takođe žrtvovala za položaj svih, ne samo žena, a njena žrtva utoliko veća jer je isprebijana na smrt, a njeno tijelo bačeno u rijeku.
Pravo na dan žena, slobodnu ljubav, razvod braka i abortus su između ostalog prava za koja se Cetkinova zalagala. Drage dame i gospodo, dan žena nije priča koja počinje i završava na taj dan.
Kakav je vaš položaj?
Po odlasku iz crkve uviđam na ulici staricu koja prosi. U ruci mi ruža s kojom ne znam šta da radim, ali znam da će njoj izmamiti osmijeh na lice. Oči ispunjene radošću i tugom vratiše me u realnost. Ona se mrzne po cijeli dan da zaradi sebi koji dinar za život, dok mi okolo hodamo s ružama.
Preko 250 000 žena je u Bosni i Hercegovini nezaposleno, što je poražavajuće. Ove žene nisu ni pomišljale da će jedna ruža biti na slavu i čast njihovoj žrtvi, jesu li?
Zato se borite za svoja prava koja danas imate kao bake, majke, sestre i kćerke. Neka vas ovakav položaj ohrabri i ujedini. Svakodnevno se obrazujte i usavršavajte jer pod ruku sa znanjem ide i hrabrost za promjenu, akciju i djelovanje.
Sretan Vam 8. Mart!
Autor: Jovana Kljajić
Jovana Kljajić 