Eee Vasiću, ne gradi se publicitet na ovakvom jeziku!

Rajko Vasić ima svoj specifičan stav. Jedan je od onih kojima gotovo ništa ne promakne bez komentara. Često je meta medija jer gradi publicitet na kolokvijalnom jeziku i prozivanjem svega i svačega gdje rijetko ko može ostati ravnodušan. Ljudi i dalje čitaju njegove tekstove, komentarišu i raspravljaju, ali neki neće više nikad…

Jedan od njegovih posljednjih tekstova bio je o mladima, programu ERASMUS + i prozivanjem  jednog od nekadašnjih najboljih studenata Univerziteta u Banjoj Luci  i dobitnika “Zlatne plakete“ Borisa Bajića.

Naime, Boris Bajić je prije par dana uputio otvoreno pismo ministru prosvjete i kulture Goranu Mutabdžiji gdje je opravdano i argumentovano izrazio nezadovoljstvo zbog izostanka podrške države za ERASMUS + program za mlade koji bi poboljšao kvalitet obrazovanja.

Ovo su dijelovi teksta Gojka Vasića 

,,Izvjesni Boris Bajić objavio u Nezasitim Novinama tekst o tome Erazmusu+, to je valjda neki m:tel paket, šta li, u kome poziva ministra prosvjete u Vladi Srpske da učini ustupke, da se studenti, i studentice, razmjenjuju, da se formira Agencija za to na nivou BiH i ostala sranja da na mladima svijet ostaje.

Priča mi moja žena da sam i ja bio mlad. Ali nisam primijetio da je bilo šta na meni ostalo. A ni podamnom.

Mene zanima Bajić kao predstavnik hiljada mladih, obrazovanih ljudi koji nemaju nikakav osjećaj za Republiku Srpsku.

Agencija na nivou BiH, kad se jednom formira više se neće rasformirati. Možda jedino nakon Trećeg Svjetskog Rata.Ona će jesti pare Republike Srpske. Jesti pare mladih ljudi na kojima ostaje budućnost. Jebala te budućnost kad ti pare ostaju u Sarajevu.Razmjena studenata, kao nešto neupitno, ovdje se koristi za klasično jednovjerski unitarizam. Mi bi finansirali globalnu islamizaciju BiH.

Kad si već otišao u Evropu, studiraj malo i Unitarizam.

Mlad si Ti, Bajiću, a i pametan za taj seks.”

 

Na mladima svijet ostaje dok je svijeta i vijeka

Ne znate gospodine Vasiću na koga ste udarili. Biografija vam je baš zanimljiva, nije ni čudo što imate ovakav stav. Na prvoj rečenici ste trebali ostaviti tastaturu, jer niste elokventni niti kompetentni da komentarišete  ERASMUS + program. Da jeste, ne biste ga nazivali m:tel paketom.

Prozivate i blatite Borisa Bajića kojim treba da se ponosimo svi, pa sram da vas bude. Generalizujete sliku mladih i govorite kako nemaju osjećaj za Republiku Srpsku. Pitam vas s kojim pravom???

Neki za razliku od vas imaju osjećaj i za Republiku Srpsku i za Federaciju BiH što nema nikakve veze s unitarizacijom države koju pominjete ovdje.  

Zbog ovakvih ljudi ću se uvijek vraćati i čitati knjige Andrića:

„Kad god sam i gde god sam naišao na ljude koji su pokazivali suviše razvijenu brigu za nacionalni ponos i opšti interes ili preteranu osetljivost za ličnu čast i dostojanstvo, uvek sam, gotovo po pravilu, nailazio i na ograničen um, nerazvijene sposobnosti, tvrdo srce i grubu, kratkovidnu sebičnost.“

 

 

.

 

 

 

 

 

 

 

SAMO ME MOJI PSI NEĆE IZDATI

 

Gledala me je svojim tužnim očima. Nisam mogla da joj pomognem. Pati se već duže vrijeme, rekoh sebi, bolesna je. Treba joj pomoć ponovo, nadam se da će joj neko moći pomoći.

Okrenuvši nekoliko brojeva bezuspješno, zaplakala sam. Tek sam tad shvatila koliko mi znači. Smrt joj je jedini spas, ja život ne mogu da joj pružim.

Pričala sam joj dugo, tražila prave riječi kako me ne bi ona krivila, pokušavala da utješim sebe dok sam tješila nju.  Osjetila sam da razumije svaku moju riječ, ali ne može da mi odgovori, jer ne umije da priča.

Grlila sam je dugo, dugo, a i njoj suze potekoše dok je gledala mene…

To je moj pas kojeg više nikada neću moći grliti, paziti, hraniti, šetati…moj pas koji me nikad nije iznevjerio i koji mi je bio najbolji drug, moja Berry…

Sarajevo, probudi se!

Ja sam izgubila prije dvije godine svog psa koji mi je bio najvjerniji prijatelj, i nije bio samo moj prijatelj, već cijele moje porodice. Niko ne zna koliko to boli dok ne gleda svojim sopstvenim očima. Pokušaj biti čovjek, pa stani ispred svih tih pasa i gledaj ih u oči dok im neko daje smrtonosnu injekciju. Lako je okrenuti leđa pred problemom, potpisati se i reći da je problem riješen.

Pitam vas jesu li bolesni ti psi, jesu li gladni, jeste li ih ikada nahranili, jeste li ih pomazili ili ste ih šutali ulicom, pa zbog toga ujedaju? Ko je tome kriv? Ti si čovječe kriv što bježiš ne pred stvarnošću, već pred samim sobom, ti si kriv što ne znaš biti čovjek, ti si kriv što ti je neko dao život koji zloupotrebljavaš, ti si kriv što se igraš sa tuđim životima…niko drugi već lično ti!

Opet si nasjeo pred Izbore 2014. godine. Reći ću ti zašto. Problem pasa baš sad se pojavio pred kraj godine. Pitaš se zašto nije ranije? Misliš li da će novac za eutanaziju otići na injekcije. Nemojte biti smiješni. Svi znaju u čije će ruke otići te pare, i to ne sitne pare, već milioni! A ti i dalje nećeš imati šta da jedeš i za jako kratko vrijeme kupovaće i tebi neko hljeb za poslije…

“Ako uzmete psa sa ulice i nahranite ga, neće vas ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka.”

ŠTA SMO TO POSTALI?

,,Čovjek je živo biće koje ima visoko razvijen mozak sposoban za apstraktno razmišljanje, rješavanje problema, introspekciju i sl. Čovjek je misaono biće (može zaključivati, crtati, razmišljati), društveno biće (živi u društvu), duhovno biće (razlikuje dobro od zla) i prirodno biće (dio je žive prirode).”

E da mi je neko pričao da ću sada napisati da ovo nije tačno, ne bih mu vjerovala. Zašto ne mogu da se složim?
Pratim pomalo sve te “pokretne spužve” što bi Balašević rekao i šta mogu da vidim:

Hodaju, a ne znaju kuda idu. Ovo se odnosi posebno na noćni život gdje možete da vidite masu pokretnih spužvi koje gledaju u plafon, spotaknu se, padaju, namještaju lažne osmjehe, glume svoje omiljene fashion modele… A šta tek biva kad nastupi faza alkoholisanog stanja? Ništa, samo neprirodniji smjer kretanja.
Gledaju, a vide samo što žele da vide. Jasno kao dan. Okruženi smo stvarnošću koja ne može biti gora. Hoćete li da vam nacrtam? Osnovaću tim ljudi koji će se baviti objašnjenjem već objašnjenog. Jedini uslov koji će morati ispunjavati ti ljudi biće da moraju biti psihijatri ili flegmatici. Cilj nam je ne samo da zadovoljimo, već da budemo i produktivni.

Slušaju, a čuju samo ono što žele da čuju. I mrtav bi se u grobu okrenuo kada bi mogao čuti do koje granice ide ljudska glupost. Ako neko nema isti stav kao ti, sagledaj sve okolnosti, pa budi žestok kritičar, daj argumente, uzvrati istom mjerom, snađi se! Ali kakvi…neki ne razumiju ni šta znači imati stav, a kamo li šta znači argument. Toliko o donošenju zaključaka!

Pričaju o problemima, a to ostaje samo na priči. Ma gdje ću ja pokrenuti neku akciju ili biti dio promjene, ma šta će mi izbori, koji će mi đavo politika, šta ću ja na fakultetu, mani me se sredstava informisanja, šta će mi brak, šta će mi, šta će mi, šta će mi??? I tako nastupi stanje totalno nerazvijenog mozga koji nije ni nalik visoko razvijenom mozgu koji bi trebalo da ima jedan čovjek sposoban za apstraktno razmišljanje. A nerazvijen mozak nije sposoban da razlikuje dobro i zlo.

Misle, ali ne razmišljaju. Pričate vi tako s nekim. Cilj vam je da pomognete toj osobi kako bi ispravnu odluku donijela. Već je griješila nekoliko puta na istoj grešci. Mislite vi da ste uspjeli u svom pohodu. Srećni i zadovoljni čekate ishod rezultata, kad imate šta i da vidite. Mislila je ista ta osoba u datom trenutku, ali sve to ostade u datom trenutku…
 
Dio su prirode i društva, ali onog koji oni sami sebi definišu. To se pretežno vodi nacionalizmom, religijskim uvjerenjem, političkim opredjeljenjem…i onda se to svodi na neprihvatanje bilo čega što je drugačije i različito. Gdje ćeš prihvatiti nešto što odstupa od tvoje rutine, šta ćeš u drugom toru ovaca, šta će ti ovi, oni? Drži se ti svojih, sve će se drugo lako!

I ko mi još jednom kaže da je ovo definicija čovjeka, poslaću mu onaj tim ljudi što sam navela gore, vjerujem da će imati posla…

PITAM LI SE JA?

 

Šta to studenti Prava u Beogradu upoznaše na manifestaciji ‘Upoznaj Srpsku, upoznaj svoje’, kakva im je poruka poslata i o čemu (ni)su razmišljali, pa uzvratiše aplauzom na ovu izjavu:

‘Najbolje za Bosnu i Hercegovinu je da se mirno dogovori raspad. Najbolje je da Republika Srpska bude država, a oni nek stvaraju svoju državu. Koliko god se neko opirao to će se jednog dana desiti, samo mi moramo da imamo strpljenje’, istakao je Dodik i dodao da će jednog dana raspisat referendum i da to, kako je rekao, niko neće moći spriječiti.

Naime, tema manifestacije ‘Upoznaj Srpsku, upoznaj svoje’ je bila o Dejtonskom sporazumu, unutrašnjim i međunarodnim pritiscima, te budućnosti Srpske. Govorilo se tokom obraćanja i o političko-pravnom subjektivitetu Republike Srpske unutar BiH, o pritiscima iz Sarajeva i međunarodne zajednice sa posebnim akcentom na protivdejtonsko prenošenje nadležnosti sa Srpske na BiH.

Poznato je da je taj list papira 1995. okončao rat u BiH. Politički akteri Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević potpisali su sporazum zajedno sa međunarodnim izaslanikom i tvorcem Dejtonskog sporazuma Ričardom Holbrukom. Svi su oni već odavno u grobu, izgubljen je i original dokumenta, a u Beogradu se sluša pomno govor predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji u ime građana/ki Republike Srpske najavljuje raspad Bosne i Hercegovine

Predsjedniče, pitam se o čemu vi to pričate? Kakvo otcjepljenje koje najavljujete već godinama, samo nikako da konačno ispunite svoje obećanje? Gdje ćemo to mi, Srbi iz BiH otići?

Dosta mi je, predsjedniče Srpske, vaših nebuloza koje nažalost pokreću masu! Da ste bar jedini, ali niste. Ista situacija i u Federaciji. Kao da ste zajedno izučavali politički marketing, pa znate na koga bacate udicu pred političke izbore. Ja vam nikad neću pripadati toj masi, jer razmišljam razumom, niti ću ikad pristati na demokratični mirni raspad Bosne i Hercegovine, to je moja država! Ne mogu da je gledam više kako propada. Ne mogu više da trpim i da živim pod vašim režimom koji počiva na hranjenju strahova i buđenju mržnje u ljudima. Shvatate li uopšte situaciju u kojoj se vaši građani nalaze? Umjesto da nam budete uzor, da vas gledamo s poštovanjem, da učimo od vas, da s ponosom kažemo ko nas vodi, da vam se divimo, ja gasim čak i TV kad vas ugledam… mene je sramota! Sramim se što sam državljanka ove zemlje. Sramim se kad čujem šta pričate.

Sramite li se vi političari što ste nam uzeli mladost, sreću, ljubav, perspektivu…jednom riječju život?

Dragi narode, shvataš li koliko se tobom manipuliše? Shvataš li da se iza svega ovog kriju samo lični interesi, a ne tvoji? Jedni podržavaju otcjepljenje RS, drugi njeno ukidanje. Dobija se na vremenu da bi se tobom manipulisalo, udaralo na emocije i stvarala lažna slika iz koje će (pogodi ko?) izaći moćniji i bogatiji. A ti, inficiran mržnjom, iz igre izlaziš siromašniji, kako finansijski, tako i duhovno!

I ovako smo mali, nema nas nigdje. Zatvaramo sebi granice umjesto da ih širimo. Vi pričate o otcjepljenju dok se društvo raspada. Hoću djela, a ne prazna obećanja i šuplje priče kako biste dali prostora za efektno predizborno lobiranje. Ne posmatrajte više ljude kao predmete političke manipulacije. Nemam više strpljenja dok bespomoćno gledam toliko mladih ljudi koji su završili fakultete, a čeka ih Biro za zapošljavanje. Pa bar mu promijenite naziv u Biro za evidenciju nezaposlenih.

Uzmite u obzir rezultate istraživanja koje je sproveo UNICEF o mladima u Bosni i Hercegovini gdje se jasno vidi da je 60% mladih na birou, a 42% bi otišlo iz zemlje zauvijek. Šta je tek s obrazovanjem, kulturom? Koliko izdvajate novca iz budžeta za to? Je li vas ohrabruje kad vidite da vam mladi odlaze? Šta ste učinili dobro za njih kako biste ih zadržali? Ponosite li se svojim djelima, možemo li da ih vidimo, jesu li imaginarna ili opipljiva? Recite nam!

A dragi studenti Srbije, svaka vam čast! Vidi se da ste i vi ista vrsta ovaca za šišanje koja se pali na podražavanje onih najnižih strasti, a vjerovatno je suvišno govoriti da ih uopšte niste svjesni, a teško da vas i zanimaju problemi s kojim se suočavaju takozvani “vaši” ljudi, “vaši” RS-ovci(e)! Hoćete li da upoznate Srpsku? Ako hoćete, morate je doživjeti, a ne čuti već odavno izlizane fraze, klišee i besmislice koje više ni lud ne može da sluša. Pokušaću vam približiti sliku Srpske, tačnije sliku Bosne i Hercegovine koju niPicasso ne bi znao naslikati:

Ovdje ne žive ljudi, ovdje žive političari. Život vam diktira politika. Ovdje je najmanje bitno otcijepljenje države. Ovdje se ljudi dijele na vaše i naše, a svi su isti. Ovdje još rat nije prestao, jer političarima nije u interesu da prestane. Ovdje nacionalnoj mržnji nema kraja. Ovdje radimo za tuđu stolicu. Ovdje te po imenu svrstaju u entitet. Ne daj Bože, ako nisi među ova tri konstitutivna naroda, bolje bježi! Demokratije nema, niti će je ikada biti. Ovdje je aktuelna samo politička scena i to na ovaj način : što više kradeš, više će te masa podržavati! Obrazovanje nam se raspada, ljudi nemaju šta da jedu, ukraden nam je život u startu, ubijaju nas u pojam…i tako u nedogled bih mogla da pišem dok tonemo, ćutimo, trpimo, gledamo, propadamo…