Gledala me je svojim tužnim očima. Nisam mogla da joj pomognem. Pati se već duže vrijeme, rekoh sebi, bolesna je. Treba joj pomoć ponovo, nadam se da će joj neko moći pomoći.
Okrenuvši nekoliko brojeva bezuspješno, zaplakala sam. Tek sam tad shvatila koliko mi znači. Smrt joj je jedini spas, ja život ne mogu da joj pružim.
Pričala sam joj dugo, tražila prave riječi kako me ne bi ona krivila, pokušavala da utješim sebe dok sam tješila nju. Osjetila sam da razumije svaku moju riječ, ali ne može da mi odgovori, jer ne umije da priča.
Grlila sam je dugo, dugo, a i njoj suze potekoše dok je gledala mene…
To je moj pas kojeg više nikada neću moći grliti, paziti, hraniti, šetati…moj pas koji me nikad nije iznevjerio i koji mi je bio najbolji drug, moja Berry…
Sarajevo, probudi se!
Ja sam izgubila prije dvije godine svog psa koji mi je bio najvjerniji prijatelj, i nije bio samo moj prijatelj, već cijele moje porodice. Niko ne zna koliko to boli dok ne gleda svojim sopstvenim očima. Pokušaj biti čovjek, pa stani ispred svih tih pasa i gledaj ih u oči dok im neko daje smrtonosnu injekciju. Lako je okrenuti leđa pred problemom, potpisati se i reći da je problem riješen.
Pitam vas jesu li bolesni ti psi, jesu li gladni, jeste li ih ikada nahranili, jeste li ih pomazili ili ste ih šutali ulicom, pa zbog toga ujedaju? Ko je tome kriv? Ti si čovječe kriv što bježiš ne pred stvarnošću, već pred samim sobom, ti si kriv što ne znaš biti čovjek, ti si kriv što ti je neko dao život koji zloupotrebljavaš, ti si kriv što se igraš sa tuđim životima…niko drugi već lično ti!
Opet si nasjeo pred Izbore 2014. godine. Reći ću ti zašto. Problem pasa baš sad se pojavio pred kraj godine. Pitaš se zašto nije ranije? Misliš li da će novac za eutanaziju otići na injekcije. Nemojte biti smiješni. Svi znaju u čije će ruke otići te pare, i to ne sitne pare, već milioni! A ti i dalje nećeš imati šta da jedeš i za jako kratko vrijeme kupovaće i tebi neko hljeb za poslije…
“Ako uzmete psa sa ulice i nahranite ga, neće vas ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka.”
Jovana Kljajić 
Samo u FBiH je 1200 djece bez roditeljskog staranja, pola miliona nezaposlenih što preživljavaju dan za danom, imamo defektan obrazovni sistem, ili recimo najnovije da ostajemo bez Erasmus Mundusa i nisu se dva članka pojavila o tome. Ali to su naša posla; bunimo se čisto da se nešto dešava i pišemo čisto da nešto bude napisano.