,,Čovjek je živo biće koje ima visoko razvijen mozak sposoban za apstraktno razmišljanje, rješavanje problema, introspekciju i sl. Čovjek je misaono biće (može zaključivati, crtati, razmišljati), društveno biće (živi u društvu), duhovno biće (razlikuje dobro od zla) i prirodno biće (dio je žive prirode).”
E da mi je neko pričao da ću sada napisati da ovo nije tačno, ne bih mu vjerovala. Zašto ne mogu da se složim?
Pratim pomalo sve te “pokretne spužve” što bi Balašević rekao i šta mogu da vidim:
Hodaju, a ne znaju kuda idu. Ovo se odnosi posebno na noćni život gdje možete da vidite masu pokretnih spužvi koje gledaju u plafon, spotaknu se, padaju, namještaju lažne osmjehe, glume svoje omiljene fashion modele… A šta tek biva kad nastupi faza alkoholisanog stanja? Ništa, samo neprirodniji smjer kretanja.
Gledaju, a vide samo što žele da vide. Jasno kao dan. Okruženi smo stvarnošću koja ne može biti gora. Hoćete li da vam nacrtam? Osnovaću tim ljudi koji će se baviti objašnjenjem već objašnjenog. Jedini uslov koji će morati ispunjavati ti ljudi biće da moraju biti psihijatri ili flegmatici. Cilj nam je ne samo da zadovoljimo, već da budemo i produktivni.
Slušaju, a čuju samo ono što žele da čuju. I mrtav bi se u grobu okrenuo kada bi mogao čuti do koje granice ide ljudska glupost. Ako neko nema isti stav kao ti, sagledaj sve okolnosti, pa budi žestok kritičar, daj argumente, uzvrati istom mjerom, snađi se! Ali kakvi…neki ne razumiju ni šta znači imati stav, a kamo li šta znači argument. Toliko o donošenju zaključaka!
Pričaju o problemima, a to ostaje samo na priči. Ma gdje ću ja pokrenuti neku akciju ili biti dio promjene, ma šta će mi izbori, koji će mi đavo politika, šta ću ja na fakultetu, mani me se sredstava informisanja, šta će mi brak, šta će mi, šta će mi, šta će mi??? I tako nastupi stanje totalno nerazvijenog mozga koji nije ni nalik visoko razvijenom mozgu koji bi trebalo da ima jedan čovjek sposoban za apstraktno razmišljanje. A nerazvijen mozak nije sposoban da razlikuje dobro i zlo.
Misle, ali ne razmišljaju. Pričate vi tako s nekim. Cilj vam je da pomognete toj osobi kako bi ispravnu odluku donijela. Već je griješila nekoliko puta na istoj grešci. Mislite vi da ste uspjeli u svom pohodu. Srećni i zadovoljni čekate ishod rezultata, kad imate šta i da vidite. Mislila je ista ta osoba u datom trenutku, ali sve to ostade u datom trenutku…
Dio su prirode i društva, ali onog koji oni sami sebi definišu. To se pretežno vodi nacionalizmom, religijskim uvjerenjem, političkim opredjeljenjem…i onda se to svodi na neprihvatanje bilo čega što je drugačije i različito. Gdje ćeš prihvatiti nešto što odstupa od tvoje rutine, šta ćeš u drugom toru ovaca, šta će ti ovi, oni? Drži se ti svojih, sve će se drugo lako!
I ko mi još jednom kaže da je ovo definicija čovjeka, poslaću mu onaj tim ljudi što sam navela gore, vjerujem da će imati posla…
Jovana Kljajić 